Osnovna razlika između dekreta i reda je u tome što se uredba daje u tužbi, koja određuje materijalno-pravna prava zainteresiranih strana, nalog se daje u tijeku postupka i određuje procesna zakonska prava zainteresiranih strana. U izvadku članka možete pronaći još nekoliko točaka razlika, usred njih, pročitajte.
Tablica usporedbe
| Osnova za usporedbu | Dekret | Narudžba |
|---|---|---|
| Značenje | Dekret je službeno proglašenje presude od strane suca koji objašnjava prava zainteresiranih strana u pogledu tužbe. | Nalog je službena objava odluke suda, kojom se definira odnos stranaka u postupku. |
| Proći | Donosi se u odijelu koje je inicirano prikazom tužbe. | Može se donijeti u tužbi koja je inicirana predstavljanjem tužbe, prijave ili peticije. |
| Baviti se sa | Bitna zakonska prava stranaka | Procesna zakonska prava stranaka |
| Definirano u | Odjeljak 2 (2) Zakona o parničnom postupku, 1908. | Odjeljak 2 (14) Zakona o parničnom postupku, 1908. |
| Utvrđivanje prava | Jasno utvrđuje prava zainteresiranih strana. | On može ili ne mora jasno utvrditi prava zainteresiranih strana. |
| Broj | Postoji samo jedan dekret u odijelu. | U odijelu može biti mnogo naloga. |
| Tip | Može biti preliminarna, konačna ili djelomično preliminarna, a djelomično konačna. | Uvijek je konačna. |
| Apel | Obično se može uložiti žalba, osim ako je to izričito zabranjeno zakonom. | Može se podnijeti žalba ili žalba. |
Definicija uredbe
Prema članku 2 (2) Zakona o parničnom postupku 1908, odluka je pravna odluka suda, koja utvrđuje prava tužitelja i tuženika, o svim ili bilo kojim stvarima tužbe. Izvodi se iz presude, tj. Dekret nastaje kao i kada je presuda izrečena, a ne na dan kada je propisno potpisana i ovlaštena.
Dekret može biti preliminarni ili konačni, podložan daljnjim postupcima koji su potrebni prije raspolaganja tužbom. Ako se u slučaju bilo koje od stvari tužbe riješi, to je preliminarna odluka, a kada se riješe sva pitanja tužbe, ona se naziva konačnom odlukom. Preliminarni dekret se ne temelji na konačnom, već se konačna odluka temelji na prethodnom dekretu.
U odluci postoje dvije strane, odnosno dekret - osoba u čiju je korist odluka donesena i presuda dužnik - pojedinac protiv kojeg je odluka donesena.
Definicija reda
Nalog se može definirati kao pravna izjava suda, sudije ili vijeća u sudu, koji ne uključuje uredbu, utvrđivanje pravnih odnosa između tužitelja i tuženika, sudskog postupka, suđenja ili žalbe.,
U boljem smislu, nalog je pravac koji je sudac ili sud uputio stranci u parnici, izvršiti određeno djelo ili ga suzdržati od obavljanja određenih radnji ili uputiti javnog dužnosnika da poduzme određene radnje, poznat je kao narudžba.
Nalog se odnosi na proceduralne aspekte kao što su provođenje, odlaganje, izmjena ili brisanje stranaka u sporu.
Ključna razlika između uredbe i naloga
Razlika između dekreta i naloga može se jasno izvući iz sljedećih razloga:
- Formalno proglašenje presude od strane suda koji objašnjava prava predmetnih sudskih odluka na tužbu, naziva se dekretom. Pravna objava presude koju je donio sud, kojom se definira odnos stranaka u postupku, naziva se nalogom.
- Dekret se daje u tužbi koja je inicirana predstavljanjem tužbe. Naprotiv, nalog se daje u tužbi koja je inicirana predstavljanjem tužbe, prijave ili peticije.
- Uredba se bavi materijalnim pravnim pravima strana u sporu, dok se u nalogu uzimaju u obzir procesna prava dotičnih stranaka.
- Dok je uredba definirana člankom 2. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku, naredba iz 1908. definirana je člankom 2. stavkom 14. Zakona.
- U dekretu su jasno utvrđena prava tužitelja i tuženika. Nasuprot tome, u slučaju naloga, može ili ne mora jasno utvrditi prava tužitelja i tuženika.
- U odijelu može biti mnogo zapovijedi, dok u odijelu postoji samo jedan dekret.
- Uredba može biti preliminarna, konačna ili djelomično preliminarna, a djelomično konačna, dok je nalog uvijek konačan.
- Uredba se obično može podnijeti žalba, osim ako je to izričito zabranjeno zakonom. S druge strane, nalog se može podnijeti žalbi i na njega se ne može podnijeti žalba.
Zaključak
Zakon o parničnom postupku iz 1908. definira i dekret i red koji je dao građanski sud, i formalno izražava odluku, u pitanjima spora između suprotstavljenih stranaka. Iako odluka konačno odlučuje o pravima tužitelja i tuženika, nalog može ili ne mora jasno odrediti prava.
