Naprotiv, slušanje je kada primite zvučne valove i shvatite ga posvećujući punu pozornost riječima i rečenicama govornika. Sposobnost osobe da ispravno primi i interpretira poruku koju je druga strana prenijela u procesu komunikacije.
Za mnoge ljude, ove dvije aktivnosti su jedna, ali istina je da je razlika između slušanja i slušanja vitalna. stoga pogledajte ovaj članak kako biste u potpunosti razumjeli pojmove.
Tablica usporedbe
| Osnova za usporedbu | sluh | Slušanje |
|---|---|---|
| Značenje | Sluh se odnosi na sposobnost osobe da opazi zvukove, prima vibracije kroz uši. | Slušanje je nešto što se radi svjesno, što uključuje analizu i razumijevanje zvukova koje čujete. |
| Što je? | Sposobnost | Vještina |
| Priroda | Primarna i kontinuirana | Sekundarna i privremena |
| čin | fiziološki | psihološki |
| uključuje | Primanje poruke kroz uši. | Tumačenje poruke primljene ušima. |
| Postupak | Pasivni tjelesni proces | Aktivni mentalni proces |
| Pojavljuje se u | Podsvjesna razina | Svjesna razina |
| Korištenje osjetila | Samo jedan | Više od jednog |
| Razlog | Niti smo svjesni niti imamo kontrolu nad zvukovima koje čujemo. | Slušamo kako bismo stekli znanje i primili informacije. |
| Koncentracija | Nije obavezno | Potreban |
Definicija sluha
Prirodna sposobnost ili urođena osobina koja nam dopušta prepoznavanje zvuka kroz uši hvatanjem vibracija naziva se sluh. Jednostavno rečeno, to je jedno od pet čula; što nas čini svjesnima zvuka. To je proces koji je nevoljan, pri čemu osoba kontinuirano prima zvučne vibracije.
Sposobnost slušanja normalnog ljudskog bića kreće se od 20 do 20000 Hertza, zvana audio ili zvučna. Bilo koja frekvencija iznad i ispod zadanog raspona poznata je kao ultrazvučni i infrasonični.
Definicija slušanja
Slušanje se definira kao naučena vještina u kojoj možemo primati zvukove kroz uši i pretvarati ih u smislene poruke. Jednostavno rečeno, to je proces vrijednog slušanja i tumačenja značenja riječi i rečenica koje izgovara govornik tijekom razgovora.
Slušanje je pomalo teško, jer zahtijeva koncentraciju i pažnju, a ljudski um se lako ometa. Ljudi je koriste kao tehniku shvaćanja, što se govori, kroz različite verbalne i neverbalne znakove, tj. Kako se to govori? Koja vrsta riječi se koristi? Ton i ton glasa, govor tijela i tako dalje.
Aktivno slušanje je ključni element; što čini komunikacijski proces učinkovitim. Nadalje, obuhvaća stvaranje zvukova koji pokazuju pažnju slušatelja i pružaju povratne informacije. Imala je veći utjecaj u našim životima i koristila se za dobivanje informacija, učenje i razumijevanje stvari i tako dalje.
Ključne razlike između sluha i slušanja
Sljedeće točke su vitalne, što se tiče razlike između slušanja i slušanja
- Sposobnost pojedinca da percipira zvukove, primajući vibracije kroz uši, naziva se sluh. Slušanje je nešto što se radi svjesno, što uključuje analizu i razumijevanje zvukova koje čujete.
- Sluh je primarna i kontinuirana u prirodi, tj. Prva i najznačajnija faza je sluh, nakon čega slijedi slušanje i događa se kontinuirano. S druge strane, slušanje je privremeno, jer ne možemo neprekidno obraćati pozornost na nešto zbog dugih sati.
- Sluh je fiziološki, a to je kroz jedno od naših osjetila u živim organizmima. Naprotiv, slušanje je psihološki (svjesni) čin.
- Dok je slušanje pasivni tjelesni proces koji ne uključuje korištenje mozga. Za razliku od slušanja, to je aktivan mentalni proces, koji uključuje korištenje mozga za crtanje značenja iz riječi i rečenica.
- Sluh uključuje primanje poruke kroz uši. Nasuprot tome, slušanje obuhvaća interpretaciju poruke koju primaju uši.
- Sluh je urođena sposobnost, ali slušanje je naučena vještina.
- Na saslušanju nismo svjesni zvukova koje primamo, ali u slučaju slušanja, potpuno smo svjesni onoga što govornik govori.
- Sluh uključuje korištenje samo jednog smisla tj. Ušiju. Nasuprot tome, slušanje uključuje uporabu više od jednog osjetila, tj. Oči, uši, dodir itd. Kako bi se poruka razumjela potpuno i točno.
- Na ročištu nismo niti svjesni niti imamo kontrolu nad zvukovima koje čujemo. S druge strane, u slušanju, svjesni smo što druga osoba govori i zato slušamo kako bismo stekli znanje i primili informacije.
- Sluh ne zahtijeva fokusiranje dok slušanje radi.
Zaključak
Dakle, uz raspravu, sasvim je jasno da je slušanje jedan korak ispred rasprave. Sluh je jednostavno sposobnost slušanja, tj. Prirodnog ili Bogom danog, međutim, slušanje je stečena vještina, koju posjeduje samo nekoliko ljudi. Iako je saslušanje nevoljno i izvodi se bez napora, slušanje se vrši namjerno, pri čemu smo selektivni i obraćamo pažnju samo na one poruke koje smatramo važnima za nas.
