Pojava spora je vrlo česta u svakom području, ne samo u poslovanju, pogotovo kada je pitanje vezano uz mišljenje, a jednoglasni dogovor stranaka je rijetkost. Postoje različite alternative za rješavanje sporova, kao što su mirenje, posredovanje, arbitraža, presuđivanje, kolektivno pregovaranje i tako dalje. Od njih, posredovanje i arbitraža su dva postupka koja se primjenjuju umjesto parničnog postupka, kako bi se riješili sukobi između stranaka.
Tablica usporedbe
| Osnova za usporedbu | Posredovanje | Arbitartion |
|---|---|---|
| Značenje | Medijacija se odnosi na proces rješavanja sporova u kojima neovisna treća strana pomaže strankama koje sudjeluju u rješavanju sporova. | Arbitraža je zamjena za javno suđenje, bez potrebe za odlaskom na sud, pri čemu neovisna treća strana analizira cjelokupnu situaciju i donosi obvezujuću odluku za stranke. |
| Priroda | kolaborativni | suparnički |
| Postupak | neformalan | formalan |
| Uloga stručnjaka | Voditelj | Suditi |
| Broj stručnjaka | Jedan | Jedan ili više |
| Privatna komunikacija | Sastanak zainteresiranih strana i zastupnika odvija se zajednički i odvojeno. | Samo saslušanja u dokaznom postupku, bez privatnih sastanaka s arbitrom. |
| Kontrola nad ishodom | Strane | Arbitar |
| Osnova ishoda | Potrebe, prava i interes stranaka | Činjenice i dokazi |
| Ishod | Svibanj ili svibanj ne biti postignut. | Definitivno postignut. |
| Odluka | Posrednik ne donosi nikakvu presudu, već rješava samo uz odobrenje stranaka. | Odluka arbitra je konačna i obvezujuća za stranke. |
| Zaključak | Kada je sporazum postignut ili su stranke u blokadi. | Kada se donese odluka. |
Definicija medijacije
Posredovanje se opisuje kao način rješavanja sporova, pri čemu stranke ne moraju ići na sud, već se rješava, a neformalni sastanak se odvija u neutralnoj trećoj strani, odnosno posredniku, koja im pomaže da donesu odluku, prihvaćenu na obje strane. strankama.
Za svakog sudionika se kaže da aktivno sudjeluje u raspravi. Nadalje, postupak je povjerljiv, u kojem se detalji rasprave ne otkrivaju niti jednoj drugoj osobi, izvan ročišta.
Posrednik je neovisan, ne donosi nikakvu prosudbu niti daje smjernice, već gradi konsenzus među zainteresiranim stranama putem tehnika komunikacije i pregovaranja. On / ona igra ulogu facilitatora, potičući interakciju između stranaka.
Proces ima za cilj donijeti odluku koja je prihvatljiva za obje strane. U slučaju da posredovanje ne rezultira sporazumom; onda stranke mogu pribjeći arbitraži ili parnici.
Definicija arbitraže
Arbitraža podrazumijeva postupak u kojem neovisna treća strana detaljno proučava spor, sluša uključene strane, dobiva relevantne informacije i zatim donosi odluku koja se smatra konačnom i obvezujućom za stranke. Riječ je o formalnom sastanku koji počinje kao tužbeni zahtjev i na kraju se spor podnosi jednom ili vijeću arbitara, koji donosi presudu nakon što uzme u obzir sve činjenice i dokaze koji se odnose na spor.
Proces je sličan postupku u sudnici; to je privatni sudski postupak u kojem se spor rješava izvan suda. Stranke daju iskaz, treća strana se brine o dokazima i nameće odluku koja obvezuje obje stranke i koja je zakonski provediva.
Ključne razlike između medijacije i arbitraže
Razlika između posredovanja i arbitraže može se jasno izvesti na sljedećim osnovama:
- Proces rješavanja sukoba u kojem neovisna treća strana pomaže stranama koje sudjeluju u donošenju odluke, koje je ugodno svima, poznat je kao posredovanje. Arbitraža je privatna rasprava u kojoj racionalna treća strana analizira spor, čuje uključene strane, prikuplja činjenice i donosi odluku.
- Medijacija je suradnička, tj. Gdje dvije strane rade zajedno kako bi došle do odluke. Arbitraža je po svojoj prirodi kontradiktorna.
- Proces posredovanja je pomalo neformalan, dok je arbitraža formalan proces, koji je sličan postupku u sudnici.
- U posredovanju treća strana ima ulogu posrednika, kako bi olakšala pregovore. Naprotiv, arbitar ima ulogu suca da donese odluku.
- U posredovanju može postojati samo jedan posrednik. Nasuprot tome, u arbitraži mogu biti prisutni višestruki arbitri ili arbitražna vijeća.
- U medijaciji, uz zajedničke sastanke, posrednici čuju obje strane na privatnom sastanku. S druge strane, u arbitraži arbitar ostaje neutralan, a takva privatna komunikacija se ne događa. Stoga se presuda temelji na dokaznim ročištima.
- Zainteresirane strane imaju potpunu kontrolu nad procesom posredovanja i ishodom. Za razliku od arbitraže, gdje arbitri imaju potpunu kontrolu nad procesom i ishodom.
- Ishod u posredovanju se oslanja na potrebe, prava i interese stranaka, dok odluka arbitraže ovisi o činjenicama i dokazima izvedenim pred arbitrom.
- Posredovanje može ili ne mora rezultirati rješenjem, ali arbitraža definitivno pronalazi rješenje.
- Posrednik ne donosi nikakvu presudu, već rješava samo uz odobrenje stranaka. Za razliku od arbitraže, odluka koju je donio arbitar konačna je i obvezujuća za stranke.
- Proces posredovanja završava se kada se postigne sporazum ili se stranke zaustave. Arbitraža se zaključuje kada se donese odluka.
Zaključak
Oba procesa mogu biti dobrovoljna ili obvezna; pri čemu treća strana ne mora biti obučena. Odabir između dvije alternative je vrlo zbunjujući i zamoran zadatak jer oboje imaju svoje prednosti i mane.
Medijacija osigurava povjerljivost, ali ne jamči ostvarivanje ishoda. Nasuprot tome, arbitraža daje zajamčeni rezultat, ali u pitanju je povjerljivost pitanja, a istodobno je i trošak arbitraže veći od posredovanja. Dakle, prije nego što odaberete bilo koji od dva procesa, najprije odredite svoje zahtjeve, prikladnost i vrijednost odluke. Tek tada ćete napraviti pravi izbor procesa za spor.
