U metodi udruživanja kamata, imovina i obveze se evidentiraju po knjigovodstvenim iznosima u knjigama društva preuzimatelja, dok se metodom kupnje imovina i obveze stečenog društva evidentiraju u knjigama društva preuzimatelja po njihovoj fer tržišnoj vrijednosti, na dan stjecanja.
Izvadak iz članka pokušava prikazati razlike između metode udruživanja interesa i metode kupnje, provjeriti je.
Tablica usporedbe
Osnova za usporedbu | Metoda udruživanja interesa | Metoda kupnje |
---|---|---|
Značenje | Udruživanje interesa Metoda obračuna je ona u kojoj se sredstva, obveze i rezerve kombiniraju i prikazuju po povijesnim vrijednostima na dan spajanja. | Metoda kupnje, je računovodstvena metoda, pri čemu se imovina i obveze društva prenositelja iskazuju po njihovoj tržišnoj vrijednosti u knjigama društva preuzimatelja, na dan spajanja. |
Primjenjivost | Spajanje | akvizicija |
Imovina i obveze | Prikazuje se po knjigama. | Pojavljuju se po fer tržišnim vrijednostima. |
Snimanje | Sva imovina i obveze društava koja se spajaju zbrajaju se. | U knjigama preuzimatelje društva upisuju se samo ona imovina i obveze koje ona preuzima. |
rezerve | Identitet rezervi tvrtke koja se prenosi ostaje netaknuta. | Identitet rezervi prenositelja, osim statutarnih rezervi, ne ostaje netaknut. |
Razmatranje kupnje | Razlika u iznosu naknade za kupnju i temeljni kapital usklađuje se s rezervama. | Višak deficita u vezi s otkupom nad neto imovinom, treba priznati ili zadužiti kao kapitalne rezerve ili goodwill. |
Definicija metode udruživanja interesa
Metoda udruživanja kamata temelji se na pretpostavci da posao nije ništa drugo nego razmjena vlasničkih vrijednosnih papira. Stoga je kapitalni račun stečenog društva uklonjen i zamijenjen novim dionicama društva preuzimatelja. Bilanca dviju tvrtki je ujedinjena, u kojoj se imovina i obveze iskazuju po knjigovodstvenoj vrijednosti na dan stjecanja.
Na kraju, ukupna imovina ujedinjene tvrtke jednaka je ukupnoj imovini pojedine tvrtke. Ni dobro ime nije opće, niti postoji optužba protiv prihoda.
Imovina, obveze i rezerve prijenosnog društva upisuju se u knjigovodstvene knjige društva preuzimatelja, prema njihovim postojećim knjigovodstvenim iznosima, nakon provedbe odgovarajućih prilagodbi.
Nadalje, rezerve prikazane u bilanci društva prenositelja preuzimaju se u bilancu preuzimateljeve tvrtke. Razlika u kapitalu, kao rezultat omjera razmjene, usklađuje se u rezervama.
Definicija metode kupnje
U metodi kupnje, imovina je prikazana u knjigama pripojenog društva, po njihovoj fer tržišnoj vrijednosti i obvezama po dogovorenoj vrijednosti, na dan stjecanja. Temelji se na premisi da bi konačne vrijednosti trebale predstavljati, a tržišne vrijednosti odlučile su se tijekom pregovora. Ukupne obveze ujedinjene tvrtke jednake su zbroju obveza pojedinih tvrtki. Temeljni kapital društva preuzimatelja povećava se za iznos naknade za kupnju.
To je način obračuna u kojem društvo preuzimatelj bilježi spajanje, bilo praćenjem imovine i obveza po postojećem knjigovodstvenom iznosu ili dodjeljivanjem naknade za kupnju, pojedinačnim sredstvima i obvezama društva prenositelja, koje su prepoznatljive, na tržišne vrijednosti, na datum stupanja na snagu spoja.
Pričuve društva prenositelja, isključujući zakonske rezerve, ne bi trebale postati dio financijskog izvješća društva preuzimatelja. Statutarne rezerve podrazumijevaju rezerve koje se stvaraju za ispunjavanje zakonskih zahtjeva.
Razlika uslijed naknade za kupnju i neto vrijednosti naziva se goodwill, koji zahtijeva amortizaciju, u roku od pet godina. Nadalje, ako je naknada manja od neto knjigovodstvene vrijednosti imovine nad obvezama, razlika je naznačena kao kapitalna rezerva.
Ključne razlike između udruživanja interesa i metode kupnje
Razlike između objedinjavanja kamata i metode kupnje mogu se jasno izvući iz sljedećih razloga:
- Kada se sredstva, obveze i rezerve kombiniraju i prikazuju po povijesnim vrijednostima, na dan spajanja, metoda se naziva metoda udruživanja interesa. Nasuprot tome, kada se imovina i obveze subjekta koji prenosi financijska sredstva iskazuje po njihovoj tržišnoj vrijednosti u bilanci subjekta primatelja, na dan spajanja, naziva se metoda kupnje.
- Metoda udruživanja interesa primjenjuje se kada je spajanje u prirodi spajanja. Međutim, za spajanje u naravi kupnje primjenjuje se metoda kupnje.
- U metodi udruživanja kamata, imovina i obveze se pojavljuju po knjigovodstvenim vrijednostima, dok se prilikom primjene računovodstvenog metoda kupnje imovina i obveze iskazuju po njihovoj fer tržišnoj vrijednosti.
- U metodi udruživanja kamata, bilježi se imovina i obveze društava koja se spajaju. S druge strane, kada je riječ o evidentiranju imovine i obveza, samo se ta sredstva i obveze iskazuju u bilanci društva preuzimatelja, koje ona preuzima.
- U metodi udruživanja kamata, identitet pričuva prijenosnih tvrtki ostaje isti. U odnosu na metodu kupnje, identitet rezervi prenositelja, osim statutarnih rezervi, ne ostaje isti.
- U metodi udruživanja kamata razlika između naknade za kupnju i temeljnog kapitala usklađuje se s pričuvama, tj. Ako je naknada za kupnju veća od temeljnog kapitala, tada se terećenja terete i odobravaju kada je naknada za kupnju manja od temeljnog kapitala. Naprotiv, u metodi kupnje, kada je naknada za kupnju veća od neto vrijednosti, goodwill se tereti i ako je naknada za kupnju manja od neto imovine, tada se saldo odobrava kao kapitalne rezerve.
Zaključak
Dakle, metoda udruživanja kamata i kupnje dvije su važne računovodstvene tehnike koje se koriste u spajanjima i preuzimanjima tvrtki. Oni se uglavnom razlikuju, u smislu vrijednosti koju kombinirana bilanca društva stavlja na imovinu prenositelja.