Osnovna razlika između arbitraže i parničenja je da je sud uključen u parnicu, jer je to tužba, dok se u arbitraži arbitraža rješava strankama. Dakle, pročitajte ovaj članak da biste razumjeli još neke razlike usred dva načina rješavanja sporova.
Tablica usporedbe
| Osnova za usporedbu | arbitraža | parnica |
|---|---|---|
| Značenje | Arbitraža podrazumijeva nesudski postupak u kojem se imenuje neutralna treća strana za rješavanje sporova između stranaka. | Parnični postupak odnosi se na formalni sudski proces u kojem stranke u sporu idu sudu radi njegovog rješavanja. |
| Priroda | građanski | Građanski ili kriminalni |
| Postupak | Privatna | Javnost |
| Mjesto | Odlučile su stranke | Sud |
| Odlučio | Arbitar kojeg stranke izabiru međusobno. | Sudac kojeg imenuje sud. |
| cijena | nizak | Komparativno visoka |
| Apel | Nije moguće | moguće |
Definicija arbitraže
Arbitraža se može opisati kao privatna metoda rješavanja sporova, pri čemu stranke koje traže rješenje međusobno biraju jednu ili više neovisnih i nepristranih osoba kao arbitra. Arbitar proučava situaciju i sluša argumente i dokaze stranaka, daje preporuke o predmetu, koji se smatra konačnim i obvezujućim za zainteresirane strane.
Arbitraža je jedna od metoda alternativnog rješavanja sporova, što je moguće samo uz pristanak strana u sporu, što je sadržano u sporazumu koji se zove sporazum o arbitraži. Sporazum mora biti u pisanom obliku i izričito izražava volju stranaka da arbitriraju u sporu.
Definicija parničenja
Pod pojmom "parnica" podrazumijevamo odlazak na sud radi rješavanja spora između stranaka ili između njih. Radi se o pravnom postupku koji je pokrenut između suprotstavljenih stranaka, s ciljem provođenja ili obrane zakonskog prava.
U tom procesu, predmet se podnosi sudu, pri čemu sudac (kojeg imenuje sud kao tužitelj) daje svoju presudu po tom pitanju nakon razmatranja svih argumenata, dokaza i činjenica koje su iznijeli pravnici stranaka. Ako se stranke ne slažu s odlukama suda, mogu se žaliti višem sudu za dobivanje pravde, pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti.
Sud ima definitivan i formalan postupak za rješavanje sukoba između zainteresiranih strana, što treba strogo slijediti.
Ključne razlike između arbitraže i parničenja
Razlika između arbitraže i parničenja može se jasno izvesti na sljedećim mjestima:
- Arbitraža je način rješavanja spora u kojem se imenuje neutralna treća strana za proučavanje spora, slušanje stranaka i davanje preporuka. S druge strane, parnica se opisuje kao pravni postupak u kojem stranke pozivaju na sud za rješavanje sporova.
- Arbitraža je uvijek civilne prirode. Suprotno tome, parnica može biti parnični postupak ili parnični postupak.
- Arbitraža je privatna metoda rješavanja nesuglasica između stranaka u kojoj se održava potpuna povjerljivost. Naprotiv, parnice su javni postupak.
- O mjestu arbitraže odlučuju stranke koje traže rješenje, dok se spor vodi samo na sudu.
- U arbitraži, arbitar, kojeg imenuju stranke, odlučuje o tom pitanju. Nasuprot tome, u parnicama, stranke nemaju pravo glasa tko će suditi o njihovom slučaju. Suca imenuje samo sud.
- Troškovi arbitražnog postupka su relativno niži od sudskih sporova.
- Odluka suca je konačna i obvezujuća, pa se žalba ne može podnijeti. Naprotiv, u parnicama, stranke se mogu žaliti višem sudu ako se ne slažu s odlukom suda, ali pod određenim uvjetima.
Zaključak
Arbitraža se preferira od strane stranaka zbog parničenja zbog mnogo razloga kao što su veća povjerljivost, brza prosudba, izbor rješenja, veće šanse za nagodbu, niski troškovi, fleksibilnost u procesu itd. Iako, parnica ima niz prednosti, tj. izvršiti, lako izvršiti konačni ishod, itd.
