Industrijski sporovi su sporovi koji nastaju zbog neslaganja poslodavca i zaposlenika u vezi s određenim pitanjima koja se odnose na zapošljavanje. Kad god dođe do sukoba interesa, može doći do nezadovoljstva u bilo kojoj od uključenih strana, što rezultira prosvjedima, štrajkovima, zatvaranjem, otpuštanjem radnika i tako dalje. Kako bi se izbjegle takve situacije, stranke mogu iskoristiti tehnike rješavanja sporova kao što su kolektivno pregovaranje ili pregovaranje.
Pročitajte ovaj članak u kojem smo objasnili razlike između kolektivnog pregovaranja i pregovaranja.
Tablica usporedbe
| Osnova za usporedbu | Kolektivno pregovaranje | Pregovaranje |
|---|---|---|
| Značenje | Kolektivno pregovaranje odnosi se na proces rasprave u kojem predstavnik zaposlenika i uprave određuje plaće i beneficije zaposlenika. | Pregovaranje je proces u kojem dvije ili više stranaka raspravljaju o posebnim ponudama, s ciljem postizanja uzajamno prihvatljivog sporazuma. |
| Priroda | konkurentan | Zadruga |
| Odnos | Odnos između gubitka i gubitka | Odnos win-win |
| Naglašava | Tko je u pravu? | Što je u redu? |
Definicija kolektivnog pregovaranja
Kolektivno pregovaranje, kao što ime sugerira, predstavlja skupnu akciju koja uključuje pregovore između predstavnika zaposlenika i uprave, o pitanjima koja se odnose na zapošljavanje, kako bi se došlo do dogovora. Kolektivni ugovor je razumijevanje, s obzirom na uvjete i uvjete pod kojima se usluga obavlja.
Proces kolektivnog pregovaranja
Uvjeti zapošljavanja obuhvaćaju stavke kao što su radni uvjeti, pravila na radnom mjestu, radno vrijeme, plaće, naknade, naknade za umirovljenje, plaće za prekovremeni rad, naknade za radnike i tako dalje.
Razgovor se održava između vođe sindikata, koji djeluje kao predstavnik sindikata i predstavnika poslodavca. Obuhvaća proces pregovaranja, upravljanja i tumačenja kolektivnog ugovora. Funkcije kolektivnog pregovaranja su:
- Formuliranje pravila rada
- Utvrđivanje oblika naknade
- Standardiziranje naknade
- Određivanje prioriteta na svakoj strani
- Preoblikovanje mehanizma pregovaranja.
Definicija pregovora
Pregovaranje se odnosi na proces koji omogućuje ljudima različitog interesa da postignu uzajamno prihvatljiv sporazum o nekom pitanju, ali istovremeno nastoje povećati korist koju će dobiti za svoju interesnu skupinu. Osnovni cilj pregovora je pomiriti razlike između poslodavca i zaposlenika i predložiti načine za ispunjenje njihovih očekivanja.
Pregovarački proces
Pregovaranje je uobičajena tehnika koju usvaja običan čovjek, u svakodnevnom životu, kao što je pregovaranje za predmete kao što je veća plaća, rješavanje spora s kolegom ili rješavanje poslovnih sukoba. Postoje četiri pristupa pregovaranju:
- Orijentacija prema pobjedi : Pristup usvojen od strane konkurentskih komunikatora, koji se oslanja na pretpostavku da samo jedna strana dosegne cilj, a drugi gubi.
- Orijentacija na gubitak : U ovom pristupu, sukob se odvija na takav način da obje strane trpe štetu i osjećaju se kao gubitnik.
- Kompromis : Kada se stranke dogovore riješiti na najbolji mogući ishod, to je poznato kao kompromis. U tom pristupu, stranke smatraju da je bolje kompromis umjesto borbe.
- Orijentacija na dobitak : Posljednje, ali ne i najmanje važno, je orijentacija na dobitak, koja je zajednička u prirodi i zadovoljava zahtjeve svih uključenih strana.
Ključne razlike između kolektivnog pregovaranja i pregovaranja
Niže navedene točke su značajne u pogledu razlike između kolektivnog pregovaranja i pregovaranja:
- Kolektivno pregovaranje je proces kroz koji se grupa radnika prepire s ugovorom s poslodavcem kako bi utvrdila uvjete zapošljavanja, kao što su plaće, radno vrijeme, zdravlje i sigurnost. S druge strane, pregovaranje je proces u kojem se ljudi različitih interesnih skupina udružuju i postižu uzajamno prihvatljiv ishod problema uz maksimiziranje koristi koje će dobiti za svoju interesnu skupinu.
- Kolektivno pregovaranje je natjecateljske prirode, u smislu da bilo koja od uključenih strana nastoji natjerati drugu stranu da se složi s njihovim uvjetima. Nasuprot tome, pregovori su po svojoj prirodi kooperativni, tako da nastoje saznati najbolji ishod za obje strane.
- U kolektivnom pregovaranju, odnos između dviju stranaka je odnos "pobjedi-gubitak", u kojem jedna stranka pobjeđuje, a druga gubi. Za razliku od pregovaranja, među zainteresiranim stranama postoji odnos obostrane koristi, pri čemu obje strane dobivaju nešto iz rasprave.
- Dok kolektivno pregovaranje pokušava dokazati tko je u pravu, pregovori se odnose samo na dokazivanje onoga što je ispravno.
Zaključak
Općenito, zakonodavni proces kojim se poslodavac i zaposlenici slažu s uvjetima rada je kolektivno pregovaranje. S druge strane, pregovori su ciljno orijentirani proces koji ima za cilj pomiriti razlike između uprave i sindikata, osmišljavajući načine rješavanja razlika.
