![](http://gadget-info.com/img/difference-between/363/difference-between-collective-bargaining.jpg)
Industrijski sporovi su sporovi koji nastaju zbog neslaganja poslodavca i zaposlenika u vezi s određenim pitanjima koja se odnose na zapošljavanje. Kad god dođe do sukoba interesa, može doći do nezadovoljstva u bilo kojoj od uključenih strana, što rezultira prosvjedima, štrajkovima, zatvaranjem, otpuštanjem radnika i tako dalje. Kako bi se izbjegle takve situacije, stranke mogu iskoristiti tehnike rješavanja sporova kao što su kolektivno pregovaranje ili pregovaranje.
Pročitajte ovaj članak u kojem smo objasnili razlike između kolektivnog pregovaranja i pregovaranja.
Tablica usporedbe
Osnova za usporedbu | Kolektivno pregovaranje | Pregovaranje |
---|---|---|
Značenje | Kolektivno pregovaranje odnosi se na proces rasprave u kojem predstavnik zaposlenika i uprave određuje plaće i beneficije zaposlenika. | Pregovaranje je proces u kojem dvije ili više stranaka raspravljaju o posebnim ponudama, s ciljem postizanja uzajamno prihvatljivog sporazuma. |
Priroda | konkurentan | Zadruga |
Odnos | Odnos između gubitka i gubitka | Odnos win-win |
Naglašava | Tko je u pravu? | Što je u redu? |
Definicija kolektivnog pregovaranja
Kolektivno pregovaranje, kao što ime sugerira, predstavlja skupnu akciju koja uključuje pregovore između predstavnika zaposlenika i uprave, o pitanjima koja se odnose na zapošljavanje, kako bi se došlo do dogovora. Kolektivni ugovor je razumijevanje, s obzirom na uvjete i uvjete pod kojima se usluga obavlja.
![](http://gadget-info.com/img/difference-between/363/difference-between-collective-bargaining-2.jpg)
Proces kolektivnog pregovaranja
Uvjeti zapošljavanja obuhvaćaju stavke kao što su radni uvjeti, pravila na radnom mjestu, radno vrijeme, plaće, naknade, naknade za umirovljenje, plaće za prekovremeni rad, naknade za radnike i tako dalje.
Razgovor se održava između vođe sindikata, koji djeluje kao predstavnik sindikata i predstavnika poslodavca. Obuhvaća proces pregovaranja, upravljanja i tumačenja kolektivnog ugovora. Funkcije kolektivnog pregovaranja su:
- Formuliranje pravila rada
- Utvrđivanje oblika naknade
- Standardiziranje naknade
- Određivanje prioriteta na svakoj strani
- Preoblikovanje mehanizma pregovaranja.
Definicija pregovora
Pregovaranje se odnosi na proces koji omogućuje ljudima različitog interesa da postignu uzajamno prihvatljiv sporazum o nekom pitanju, ali istovremeno nastoje povećati korist koju će dobiti za svoju interesnu skupinu. Osnovni cilj pregovora je pomiriti razlike između poslodavca i zaposlenika i predložiti načine za ispunjenje njihovih očekivanja.
![](http://gadget-info.com/img/difference-between/363/difference-between-collective-bargaining-3.jpg)
Pregovarački proces
Pregovaranje je uobičajena tehnika koju usvaja običan čovjek, u svakodnevnom životu, kao što je pregovaranje za predmete kao što je veća plaća, rješavanje spora s kolegom ili rješavanje poslovnih sukoba. Postoje četiri pristupa pregovaranju:
- Orijentacija prema pobjedi : Pristup usvojen od strane konkurentskih komunikatora, koji se oslanja na pretpostavku da samo jedna strana dosegne cilj, a drugi gubi.
- Orijentacija na gubitak : U ovom pristupu, sukob se odvija na takav način da obje strane trpe štetu i osjećaju se kao gubitnik.
- Kompromis : Kada se stranke dogovore riješiti na najbolji mogući ishod, to je poznato kao kompromis. U tom pristupu, stranke smatraju da je bolje kompromis umjesto borbe.
- Orijentacija na dobitak : Posljednje, ali ne i najmanje važno, je orijentacija na dobitak, koja je zajednička u prirodi i zadovoljava zahtjeve svih uključenih strana.
Ključne razlike između kolektivnog pregovaranja i pregovaranja
Niže navedene točke su značajne u pogledu razlike između kolektivnog pregovaranja i pregovaranja:
- Kolektivno pregovaranje je proces kroz koji se grupa radnika prepire s ugovorom s poslodavcem kako bi utvrdila uvjete zapošljavanja, kao što su plaće, radno vrijeme, zdravlje i sigurnost. S druge strane, pregovaranje je proces u kojem se ljudi različitih interesnih skupina udružuju i postižu uzajamno prihvatljiv ishod problema uz maksimiziranje koristi koje će dobiti za svoju interesnu skupinu.
- Kolektivno pregovaranje je natjecateljske prirode, u smislu da bilo koja od uključenih strana nastoji natjerati drugu stranu da se složi s njihovim uvjetima. Nasuprot tome, pregovori su po svojoj prirodi kooperativni, tako da nastoje saznati najbolji ishod za obje strane.
- U kolektivnom pregovaranju, odnos između dviju stranaka je odnos "pobjedi-gubitak", u kojem jedna stranka pobjeđuje, a druga gubi. Za razliku od pregovaranja, među zainteresiranim stranama postoji odnos obostrane koristi, pri čemu obje strane dobivaju nešto iz rasprave.
- Dok kolektivno pregovaranje pokušava dokazati tko je u pravu, pregovori se odnose samo na dokazivanje onoga što je ispravno.
Zaključak
Općenito, zakonodavni proces kojim se poslodavac i zaposlenici slažu s uvjetima rada je kolektivno pregovaranje. S druge strane, pregovori su ciljno orijentirani proces koji ima za cilj pomiriti razlike između uprave i sindikata, osmišljavajući načine rješavanja razlika.