Tablica usporedbe
| Osnova za usporedbu | Kontrola protoka | Kontrola pogrešaka |
|---|---|---|
| Osnovni, temeljni | Kontrola protoka je namijenjena pravilnom prijenosu podataka od pošiljatelja do primatelja. | Kontrola pogrešaka je namijenjena za isporuku podataka bez grešaka u prijemnik. |
| Pristup | Kontrola protoka utemeljena na povratnim informacijama i kontrola protoka zasnovana na stopi su pristupi za postizanje odgovarajuće kontrole protoka. | Provjera parnosti, Cyclic Redundancy Code (CRC) i checksum su pristupi za otkrivanje pogreške u podacima. Hammingovi kodovi, binarni kodovi za konvoluciju, Reed-Solomonov kod, kodovi provjere pariteta niske gustoće su pristupi za ispravljanje pogreške u podacima. |
| Udarac | izbjegavajte prekomjerno puštanje prijamnika i sprječava gubitak podataka. | Otkriva i ispravlja grešku u podacima. |
Definicija kontrole protoka
Kontrola protoka je problem dizajna na sloju podatkovne veze i transportnom sloju. Pošiljatelj šalje okvire podataka brže od primatelja. Razlog može biti to što pošiljatelj radi na snažnom stroju. U tom slučaju, čak se i podaci primaju bez ikakve pogreške; prijemnik ne može primiti okvir na ovoj brzini i izgubiti neke okvire. Postoje dvije metode kontrole kako bi se spriječio gubitak okvira, a to su kontrola protoka na temelju povratnih informacija i kontrola protoka temeljena na stopi.
Kontrola na temelju povratnih informacija
U kontroli temeljenoj na povratnoj sprezi, kada pošiljatelj šalje podatke primatelju, primatelj zatim šalje podatke natrag pošiljatelju i dopušta pošiljatelju da pošalje više podataka ili obavijesti pošiljatelja o tome kako radi primatelj. Protokoli kontrole temeljene na povratnoj sprezi su protokol kliznog prozora, protokol zaustavljanja i čekanja.
Kontrola protoka temeljena na stopi
U kontroli protoka zasnovanoj na brzini, kada pošiljatelj brže šalje podatke primatelju i primatelju ne može primiti podatke pri toj brzini, tada će ugrađeni mehanizam u protokolu ograničiti brzinu kojom se podaci prenose pošiljatelja bez povratne informacije od primatelja.
Definicija kontrole pogrešaka
Kontrola pogrešaka je problem koji se pojavljuje i na razini podatkovne veze i na razini transporta. Error Control je mehanizam za otkrivanje i ispravljanje greške koja se dogodila u okvirima koji se dostavljaju od pošiljatelja do primatelja. Dogodila se pogreška u okviru može biti pogreška jednog bita ili greška u burstu. Greška pojedinačnog bita je pogreška koja se javlja samo u jediničnoj jedinici podataka okvira, gdje je 1 promijenjen u 0 ili 0 je promijenjen u 1. U prasak greška je slučaj kada se mijenja više od jednog bita u okviru; također se odnosi na pogrešku razine paketa. U prasak greška, greška kao što je gubitak paketa, dupliciranje okvira, gubitak potvrde paketa, itd. Također može pojaviti. Metode za otkrivanje pogreške u okviru su provjera pariteta, ciklički redundancijski kod (CRC) i kontrolni zbroj.
Provjera pariteta
U provjeri parnosti dodaje se jedan bit u okvir koji pokazuje je li broj bita '1' sadržan u okviru jednak ili neparan. Tijekom prijenosa, ako se jedan bit mijenja, bit pariteta dobiva i promjenu koja odražava pogrešku u okviru. Ali metoda provjere pariteta nije pouzdana, kao da se parni broj bitova mijenja, a bit pariteta ne odražava nikakvu pogrešku u okviru. Međutim, to je najbolje za jednu bit pogrešku.
Kôd cikličke zalihosti (CRC)
U Kodu cikličke redundancije podaci prolaze kroz binarnu podjelu bez obzira na ostatak koji se dobiva, a pripaja se podacima i šalje primatelju. Prijemnik zatim dijeli dobivene podatke s istim djeliteljem s kojim je pošiljatelj podijelio podatke. Ako je dobiveni ostatak jednak nuli onda se podaci prihvaćaju. Inače se podaci odbijaju, a pošiljatelj mora ponovno poslati podatke.
Kontrolna
U kontrolnom zbroju, podaci koje treba poslati podijeljeni su u jednake fragmente svaki fragment koji sadrži n bita. Svi fragmenti se dodaju pomoću komplementa 1. Rezultat se ponovno nadopunjuje, a sada dobiveni niz bitova naziva se kontrolni zbroj koji je pridružen izvornim podacima koji se šalju i šalju primatelju. Kada primatelj primi podatke, on također dijeli podatke u jednakom fragmentu, a zatim doda sav fragment pomoću komplementa 1; rezultat se ponovno nadopunjuje. Ako rezultat bude jednak nuli, tada se podaci prihvaćaju, inače se odbija, a pošiljatelj mora ponovno poslati podatke.
Pogreška dobivena u podacima može se korigirati pomoću metoda koje su Hammingovi kodovi, binarni kodovi konvulzija, Reed-Solomonov kod, kodovi provjere pariteta niske gustoće.
Ključne razlike između kontrole protoka i kontrole pogrešaka
- Kontrola protoka je praćenje ispravnog prijenosa podataka od pošiljatelja do primatelja. S druge strane, Error Control prati isporuku podataka bez pogrešaka od pošiljatelja do primatelja.
- Kontrola protoka može se postići kontrolom protoka temeljenom na povratnim informacijama i kontrolom protoka temeljenom na stopi, dok se za otkrivanje pogreške koriste pristupi provjere pariteta, ciklički redundantni kod (CRC) i kontrolni zbroj te za ispravljanje pogrešaka korišteni pristupi kod, binarni kodovi konvolucija, Reed-Solomonov kod, kodovi provjere pariteta niske gustoće.
- Kontrola protoka sprječava da se prijamnik nadjačava i također sprječava gubitak podataka. S druge strane, kontrola pogrešaka otkriva i ispravlja grešku u podacima.
Zaključak:
I kontrolni mehanizam, tj. Kontrola protoka i kontrola pogrešaka su nezaobilazni mehanizam za isporuku potpunih i pouzdanih podataka.
